четвртак, 3. фебруар 2011.
Osjecati je bolest
Kako opisati osjećanje koje imas prema nekome a on te kulira . Prvo pomisliš dobro možda ti nijesi to što treba da budeš . Ali onda se desi neki po sopstvenom tumačenju znak sa druge strane i ti se opet zaletiš i opet zid . E kako onda čovjek da ne popizdi da sve ne oćera tamo gdje sunce nikad ne izlazi. Pošto je mene život i onako zbrkan ne mogu da se otmem utisku da ovakve stvari predstavljaju jedno otriježnjenje .Kad mi se ovakvo odbijanje desi , ja prvo premotavam film i razmišljam da nijesam gdje pogriješio. Vjerovatno jesam , ali to neću sebi da priznam . Znam šta će i dalje da bude. Jedno pet dana ću da se čudno da se ponašam , šesti dan ću se oladiti tako da ću osobu zvanu zid 'ladno zaboraviti'. Ali da je osoba bila simpatična jeste i to moram da priznam prije nego što 'u "idemo dalje ".Malo proradi sujeta i pomislim čim ona sa svojim kvalitetima je pretpostavljam sama to znači da je problem do nje a ne do mene .Ali lijep je osjećaj kad gledaš nekoga i to ti je dovoljno . Ne mora ta osoba ništa da radi ni da se smije, dovoljno je da je gledaš jer ti je to simpatično . Ako je to normalno onda sam ja normalan čovjek .No ja volim da kontrolišem svaki svoj postupak i kada mi se takve stvari dese a u posljednje vrijeme mi se to često dešava osjećam se kao na skijama , nesigurno .Mrda mi se tlo po nogama i ja pokušavam tu ravnotežu ad održim ali odakle , nema šanse da mogu ostati u horizontali. Onda se normalno dešavaju padovi kao i u svakom mom skijaškom pokušaju . Što me ne ubije to me ojača tako da sam sad jači. Kako je ovo lijepo kad sam sebe lažinjaš ..... Želim svim akterima, ovoga događaja koji se "nije desio", sreću Šta ćeš bolje ne počinjati ništa što ne ide samo od sebe tj. na silu jer tu tek sreće nema . Zato okrećem novu stranu knjige života koja nadam se neće biti debela kao "Rat i Mir".
Пријавите се на:
Постови (Atom)